Löydetty 110 Tulokset: svetište Oltar

  • A junca žrtve okajnice i jarca žrtve okajnice od kojih je krv bila donesena u Svetište da se obavi obred pomirenja neka odnesu izvan tabora pa neka na vatri spale njihove kože, njihovo meso i njihovu neèist. (Levitski zakonik 16, 27)

  • on neka obavi obred pomirenja za posveæeno Svetište, za Šator sastanka i za žrtvenik. Zatim neka izvrši obred pomirenja nad sveæenicima i nad svim narodom zajednice. (Levitski zakonik 16, 33)

  • Držite moje subote; štujte moje Svetište. Ja sam Jahve! (Levitski zakonik 19, 30)

  • Ja æu se okrenuti protiv toga èovjeka i odstraniti ga iz njegova naroda, jer je on, ustupivši svoje èedo Moleku, okaljao moje Svetište i obešèastio moje sveto ime. (Levitski zakonik 20, 3)

  • Neka ne izlazi iz Svetišta, tako da ne oskvrne Svetište svoga Boga, jer na sebi nosi posveæenje uljem pomazanja Boga svoga. Ja sam Jahve! (Levitski zakonik 21, 12)

  • Održavajte moje subote; poštujte moje Svetište - jer ja sam Jahve, Bog vaš." (Levitski zakonik 26, 2)

  • Kad se popisaše svi muškarci od jednoga mjeseca naviše, bilo ih je osam tisuæa i šest stotina. Oni su se brinuli za Svetište. (Knjiga Brojeva 3, 28)

  • Vrhovni poglavar levita bio je Eleazar, sin sveæenika Arona. On je vršio nadzor nad onima koji su se brinuli za Svetište. (Knjiga Brojeva 3, 32)

  • A Eleazar, sin sveæenika Arona, neka se brine za ulje svijeænjaka, za mirisni kad, za trajnu prinosnicu i za ulje pomazanja; neka se brine za sve Prebivalište, za sve što je u njemu - za Svetište i njegovo posuðe." (Knjiga Brojeva 4, 16)

  • Oni neka ne ulaze ni da zaèas pogledaju Svetište da ne bi poginuli." (Knjiga Brojeva 4, 20)

  • A bude li tko neèist pa se ne oèisti, neka se iskorijeni iz zajednice, jer je oskvrnuo Jahvino svetište; vodom za oèišæenje nije bio poliven; neèist je! (Knjiga Brojeva 19, 20)

  • On mu sagradi svetište, zatim naèini efod i terafe te posveti jednoga od svojih sinova da mu bude sveæenik. (Knjiga o sucima 17, 5)


“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina