Löydetty 236 Tulokset: prvi hram
Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, još nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana meðu svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje žrtve. Zbog toga je i bio podignut i posveæen Hram, Prebivalište Svevišnjega, za sva vjekovita pokoljenja. (Tobija 1, 4)
Ali æe se Bog opet smilovati njima i vratit æe ih u njihovu zemlju; onda æe oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni odreðeno vrijeme. Poslije toga vratit æe se iz krajeva progonstva i podiæi Jeruzalem s velikim poèastima. I Dom Božji u njemu bit æe sazidan od nadasve vrijedne graðe za sva buduæa pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci: (Tobija 14, 5)
Bjehu se tek vratili iz sužanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i predmeti, žrtvenik i Hram bili su posveæeni poslije obešèašæenja. (Judita 4, 3)
ali kad se udaljiše od puta što im ga on bijaše naznaèio, u mnogim ratovima pretrpješe užasna razaranja, zatoèiše ih u zemlju koja nije bila njihova. Hram Boga njihova bi razoren do temelja, a gradove im oteše neprijatelji njihovi. (Judita 5, 18)
Stoga, braæo, pokažimo svojoj braæi da od nas zavisi život njihov te da Svetište, Hram i žrtvenik poèivaju na nama. (Judita 8, 24)
Judita uðe i smjesti se. Holofernu se srce uzbudi, duša mu se uznemiri i spopade ga ognjena žudnja da bude s njom. Od onoga dana kad ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede. (Judita 12, 16)
Druge godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, na prvi dan Nisana, Mordokaj, sin Jaira, sina Šimejeva, sina Kišova, iz Benjaminova plemena, usni san. (Estera 0, 1)
kako je Židov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik u oèima Židova, voljen od mnoštva svoje subraæe kao pobornik blagostanja svoga naroda i glasnik mira za svoj rod. [3a] Mordokaj uskliknu: "Božje je to djelo! [3b] Sjeæam se, evo, sna koji sam o tom usnio - ništa nije ostalo neispunjeno: [3c] malen izvor koji posta rijeka, svjetlo, sunce i voda u izobilju. Rijeka je Estera kojom se kralj oženio i uèinio je kraljicom. [3d] Dva zmaja, to smo ja i Haman. [3e] Narodi, to su svi oni koji su se udružili da bi zatrli ime židovsko. [3f] Moj narod, to je Izrael - oni koji podigoše svoj glas k Bogu i biše spašeni. DÓa, Gospod spasi svoj narod! Gospod nas oslobodi svih onih zala! Bog izvede znakove i èudesa kakvih nema meðu poganima! [3g] Zato on baca dva ždrijeba: jedan za Božji puk, drugi za sve ostale narode. [3h] I oba ova ždrijeba izaðoše u èas, vrijeme i dan koji je dosudio Bog za sve narode. [3i] Sjetio se Bog naroda svoga i dosudio pravdu baštini svojoj. [3k] I bit æe im - narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca Adara, to jest èetrnaesti i petnaesti, dani okupljanja, radosti i veselja pred Bogom za pokoljenja dovijeka." [3l] Èetvrte godine kraljevanja Ptolemejeva i Kleopatrina, Dositej, koji se kazao kao sveæenik i levit, i njegov sin Ptolemej doniješe ovo pismo o Purimu, tvrdeæi da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sin Ptolemejev, iz Jeruzalema. (Estera 10, 3)
Zar si prvi èovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao? (Knjiga o Jobu 15, 7)
Psalam. Asafov. Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše, pretvoriše Jeruzalem u ruševine. (Psalmi 79, 1)
Priði dakle prvi i izvrši zapovijed kraljevu, kao što to uèiniše drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovništvo Jeruzalema, pa æeš i ti i tvoji sinovi uæi u krug kraljevih prijatelja i bit æete èašæeni srebrom i zlatom i mnogim darovima." (Prva knjiga o Makabejcima 2, 18)
Pošto su naèinili novo sveto posuðe, unijeli su u Hram svijeænjak, kadioni žrtvenik i stol. (Prva knjiga o Makabejcima 4, 49)
