Löydetty 29 Tulokset: napisana na zidu
Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se primakli tako blizu zidu?' Ako ti tako kaže, a ti mu reci: 'Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.'" (Druga knjiga o Samuelu 11, 21)
Glasnik krenu na put, doðe k Davidu i pripovjedi mu sve što mu je naložio Joab. A David planu gnjevom na Joaba i reèe glasniku: "Zašto ste se primakli tako blizu zidu? Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se primakli tako blizu zidu?" (Druga knjiga o Samuelu 11, 22)
Zborio je o drveæu: od cedra što je na Libanonu pa do izopa što klija na zidu; raspravljao je o životinjama, o pticama, o gmazovima i o ribama. (Prva knjiga o kraljevima 5, 13)
Tada uze svoga sina prvenca, koji ga imaše naslijediti, i prinese ga kao paljenicu na zidu. To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoše od njih i vratiše se u svoju zemlju. (Druga knjiga o kraljevima 3, 27)
Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: (Druga knjiga o kraljevima 20, 2)
Sagradio je Gornja vrata Doma Jahvina; i na Ofelskom zidu mnogo je gradio. (Druga knjiga Ljetopisa 27, 3)
I vikahu iza glasa, na judejskom jeziku, jeruzalemskom narodu koji bijaše na zidu da ga uplaše i prepadnu kako bi osvojili grad. (Druga knjiga Ljetopisa 32, 18)
Kad su naši neprijatelji èuli da smo obaviješteni i da je Bog osujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k zidu, svaki svome poslu. (Knjiga Nehemijina 4, 9)
Rekao sam velikašima, odliènicima i ostalom narodu: "Posao je velik i zamašan, a mi se rasuli po zidu, daleko jedni od drugih: (Knjiga Nehemijina 4, 13)
Nisam znao da je u zidu bila ptièica. I kako mi oèi bijahu otvorene, padoše mi tople ptièje izmetine u oèi i od toga dobih bijele mrlje. Išao sam lijeènicima, ali mi ne mogoše pomoæi. Uzdržavao me Ahikar dok ne ode u Elimaidu. (Tobija 2, 10)
Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa o onome što je naložio Haman sastaviše pisma i upraviše ih kraljevskim namjesnicima, upraviteljima što stajahu na èelu pojedinih pokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na njima je udaren kraljev peèat. (Estera 3, 12)
Srce uèvršæeno umnim razmišljanjem jest kao ures od žbuke na uglaèanu zidu. (Knjiga Sirahova 22, 17)
