Löydetty 116 Tulokset: kraljevska svjetlost
Vodit æu slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima æu tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To æu uèiniti i neæu propustiti. (Izaija 42, 16)
ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreæu i dovodim nesreæu, ja, Jahve, èinim sve to. (Izaija 45, 7)
I reèe mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego æu te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš." (Izaija 49, 6)
Brzo æe stiæi pravda moja, moje æe spasenje doæi kao svjetlost. Moja æe mišica suditi narodima. Mene oèekuju otoci i u moju se mišicu uzdaju. (Izaija 51, 5)
Zbog patnje duše svoje vidjet æe svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat æe mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. (Izaija 53, 11)
Tad æe sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje æe tvoje brzo procvasti. Pred tobom æe iæi tvoja pravda, a Slava Jahvina bit æe ti zalaznicom. (Izaija 58, 8)
dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlaèenog, tvoja æe svjetlost zasjati u tmini i tama æe tvoja kao podne postati, (Izaija 58, 10)
Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. (Izaija 60, 1)
Neæe ti više sunce biti svjetlost danju nit' æe ti svijetlit' mjeseèina, nego æe Jahve biti tvoje vjeèno svjetlo i tvoj æe Bog biti tvoj sjaj. (Izaija 60, 19)
Sionu za ljubav neæu šutjeti, Jeruzalema radi neæu mirovati dok pravda njegova ne zasine k'o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane k'o zublja. (Izaija 62, 1)
Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im išèezla. (Jeremija 4, 23)
I ugušit æu meðu njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaruènika i zaruènice i klopot žrvnja i svjetlost svjetiljke. (Jeremija 24, 10)