Löydetty 226 Tulokset: div

  • Iz dana u dan odista su dolazili k Davidu da mu pomažu, sve dok njegov tabor ne postade divovski, kao Božji tabor. (Prva knjiga Ljetopisa 12, 23)

  • Kad ti sagriješe, jer nema èovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, (Druga knjiga Ljetopisa 6, 36)

  • Kralj je uèinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova kao divljih smokava što rastu u Judejskoj nizini. (Druga knjiga Ljetopisa 9, 27)

  • Utvrdivši gradove, postavi im zapovjednike i dovuèe zalihe hrane, ulja i vina; (Druga knjiga Ljetopisa 11, 11)

  • Stupivši na oèevo prijestolje i utvrdiv se, Joram pobi svu braæu maèem, pa i neke izraelske knezove. (Druga knjiga Ljetopisa 21, 4)

  • A izraelski kralj Joaš odvrati judejskom kralju Amasji: "Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru i poruèio: 'Daj kæer mome sinu za ženu', ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile. (Druga knjiga Ljetopisa 25, 18)

  • Ezekija je hrabrio levite koji su pokazivali divnu privrženost Jahvi. Jeli su sveèanu žrtvu sedam dana, žrtvujuæi žrtve prièesnice i slaveæi Jahvu, Boga svojih otaca. (Druga knjiga Ljetopisa 30, 22)

  • Èim su èuli, proglasiše u svim svojim gradovima i u Jeruzalemu: "Idite u goru i donesite granja maslinova i granja divlje masline, mirtovih i palmovih grana i granja ostaloga lisnatog drveæa da naèinimo sjenice, kako je propisano." (Knjiga Nehemijina 8, 15)

  • da se mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djelo što ga uèini Elijašib uredivši Tobiji sobu u predvorjima Doma Božjega. (Knjiga Nehemijina 13, 7)

  • Tobit, prepun radosti i blagoslivljajuæi Boga, poðe u susret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao. (Tobija 11, 16)

  • Kad ovi ugledaše Juditu preobražena lica i u onome ruhu, zadiviše se ljepoti njezinoj pa æe joj: (Judita 10, 7)

  • Dok su ti ljudi slušali rijeèi njezine i promatrali je, bijahu zadivljeni njezinom ljepotom. Rekoše joj: (Judita 10, 14)


“É difícil tornar-se santo. Difícil, mas não impossível. A estrada da perfeição é longa, tão longa quanto a vida de cada um. O consolo é o repouso no decorrer do caminho. Mas, apenas restauradas as forças, é necessário levantar-se rapidamente e retomar a viagem!” São Padre Pio de Pietrelcina