Löydetty 277 Tulokset: Zidovi Jeruzalema

  • Neka zna kralj: ako ovaj grad bude sagraðen i zidovi podignuti, neæe se više plaæati porez, ni danak, ni carina, i ovaj æe grad biti na štetu kraljevske riznice. (Knjiga Ezrina 4, 13)

  • Obavješæujemo kralja da neæe biti više tvoje podruèje preko Rijeke ako ovaj grad bude ponovo sagraðen i zidovi podignuti!" (Knjiga Ezrina 4, 16)

  • i vikao je pred svojom braæom i samarijanskom vojskom: "Što poduzimaju ovi jadni Židovi? Kane li možda popraviti, žrtvovati i završiti sve u jedan dan? Zar æe iz hrpe praha dozvati u život spaljeno kamenje?" (Knjiga Nehemijina 3, 34)

  • A Židovi govorahu: "Snage su nosaèima klonule, a ruševina je mnogo: neæemo nikada stiæi sagraditi zida!" (Knjiga Nehemijina 4, 4)

  • A kad bi došli Židovi koji žive kraj njih, po deset bi nas puta upozoravali: "Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!" (Knjiga Nehemijina 4, 6)

  • Za mojim su stolom jeli Židovi i odliènici, njih stotinu i pedeset na broju, osim onih koji su k nama dolazili iz okolnih naroda. (Knjiga Nehemijina 5, 17)

  • U njemu je pisalo: "Èuje se u narodima - a Gašmu potvrðuje - da se ti i Židovi spremate na bunu; zato da i gradiš zid i da želiš postati njihovim kraljem, kako vele. (Knjiga Nehemijina 6, 6)

  • Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i Hananiji, zapovjedniku tvrðave, jer je ovaj bio èovjek povjerenja i bojao se Boga kao malo tko. (Knjiga Nehemijina 7, 2)

  • I skupiše se pjevaèi, sinovi Levijevi, iz kraja oko Jeruzalema, iz netofatskih sela, (Knjiga Nehemijina 12, 28)

  • iz Bet Hagilgala, iz Gebe i polja Azmaveta: jer su pjevaèi sebi sagradili sela oko Jeruzalema. (Knjiga Nehemijina 12, 29)

  • Toga su dana prinesene velike žrtve, ljudi su dali oduška radosti, jer ih je Bog ispunio velikom radošæu, veselile se i žene i djeca. I radost Jeruzalema èula se nadaleko. (Knjiga Nehemijina 12, 43)

  • Jednom su ili dvaput trgovci i prodavaèi svakovrsne robe proveli noæ izvan Jeruzalema, (Knjiga Nehemijina 13, 20)


“Dirás tu o mais belo dos credos quando houver noite em redor de ti, na hora do sacrifício, na dor, no supremo esforço duma vontade inquebrantável para o bem. Este credo é como um relâmpago que rasga a escuridão de teu espírito e no seu brilho te eleva a Deus”. São Padre Pio de Pietrelcina