Löydetty 319 Tulokset: Zemlja Kanaan
I onoga se dana zakle Mojsije: 'Zemlja kojom je stupala noga tvoja pripast æe tebi i sinovima tvojim u vjeènu baštinu, jer si vršio volju Jahve, Boga mojega.' (Jošua 14, 9)
Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bijaše velik èovjek meðu Anakovcima. I poèinu zemlja od rata. (Jošua 14, 15)
Kæeri Manašeove dobiše baštinu meðu njegovim sinovima, a zemlja gileadska pripala je drugim sinovima Manašeovim. (Jošua 17, 6)
Meða je silazila do potoka Kane. Južno od potoka bili su i ovi gradovi što su Efrajimovim sinovima pripadali izmeðu Manašeovih gradova; a zemlja se Manašeova nalazila na sjeveru i izbijala na more. (Jošua 17, 9)
Sabrala se zajednica sinova Izraelovih u Šilo, i ondje razapeše Šator sastanka. Sva im se zemlja pokorila. (Jošua 18, 1)
Njihova je zemlja bila: Helkat, Hali, Beten, Akšaf, (Jošua 19, 25)
Ili vam je možda zemlja vaše baštine neèista? Onda prijeðite u zemlju baštine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivalište, i prebivajte meðu nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas dižuæi sebi žrtvenik mimo žrtvenik Jahve, Boga našega. (Jošua 22, 19)
Zemlja je otad bila u miru èetrdeset godina. Poslije smrti Otniela, sina Kenazova, (Knjiga o sucima 3, 11)
Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bijaše mirna osamdeset godina. (Knjiga o sucima 3, 30)
Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjednièki kad si kroèio iz polja edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom daždjeli. (Knjiga o sucima 5, 4)
Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju! I zemlja bijaše mirna èetrdeset godina. (Knjiga o sucima 5, 31)
evo æu metnuti ovèje runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a zemlja ostane suha, tada æu znati da æeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si obeæao." (Knjiga o sucima 6, 37)