Löydetty 1534 Tulokset: Uza
U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan subotnji; drugi su nosili snopove žita, tovarili na magarce vino, grožðe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude što u taj dan prodaju živež. (Knjiga Nehemijina 13, 15)
A Tirci koji su živjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i svakovrsnu robu da je prodaju Židovima u subotu. (Knjiga Nehemijina 13, 16)
I zapovjedih još da uoèi subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan subotnji. (Knjiga Nehemijina 13, 19)
Jednom su ili dvaput trgovci i prodavaèi svakovrsne robe proveli noæ izvan Jeruzalema, (Knjiga Nehemijina 13, 20)
koji je u vrijeme Šalmanasara, kralja asirskoga, bio odveden u sužanjstvo iz Tisbe, koja se nalazi južno od Kedeša Naftalijeva, u Gornjoj Galileji, nešto poviše Hasora. (Tobija 1, 2)
Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, još nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana meðu svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje žrtve. Zbog toga je i bio podignut i posveæen Hram, Prebivalište Svevišnjega, za sva vjekovita pokoljenja. (Tobija 1, 4)
Èesto sam tako, za svetkovinu, sam išao u Jeruzalem, da se poklonim, kako je propisano svemu Izraelu zauvijek, noseæi prvine i desetine plodina i vunu prve postrižine. (Tobija 1, 6)
Predavao sam sve to sveæenicima, sinovima Aronovim, za žrtvenik; od svih plodova davao sam desetinu sinovima Levijevim, koji vrše službu u Jeruzalemu, i prodavao odgovarajuæi dio druge desetine te utržak trošio svake godine u Jeruzalemu. (Tobija 1, 7)
Kad sam kao sužanj došao u Ninivu, sva moja braæa, a tako i moji suplemenici, blagovahu jela poganska; (Tobija 1, 10)
i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva. Jedina sam kæi u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti roðaka koga bih èekala. Sedam sam muževa veæ izgubila: tÓa èemu bih još živjela? Ne želiš li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad više ne èujem onih uvreda." (Tobija 3, 15)
Tobit mu kaza: "Dobro mi došao! I ne ljuti se na me zato što sam htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si dakle moj brat iz ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove velikog Semeja, kad smo išli zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i prikažemo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada zašli na stranputicu. Braæa su ti ljudi valjani. Pripadaš plemenitu rodu. (Tobija 5, 14)
I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te; (Tobija 12, 12)
