Löydetty 1414 Tulokset: Svoje
On povede sa sobom svoje roðake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu. (Knjiga Postanka 31, 23)
Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kæeri i svoju unuèad! Zbilja si ludo postupio. (Knjiga Postanka 31, 28)
Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kæeri. (Knjiga Postanka 31, 31)
A kumire svoje u koga naðeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braæom kaži što je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. (Knjiga Postanka 31, 32)
A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne naðe. (Knjiga Postanka 31, 34)
Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noæ na Glavici. (Knjiga Postanka 31, 54)
Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kæeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto. (Knjiga Postanka 32, 1)
One noæi on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeðe Jabok preko gaza. (Knjiga Postanka 32, 23)
Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi. (Knjiga Postanka 32, 30)
Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kæeri, a naše kæeri uzimajte sebi! (Knjiga Postanka 34, 9)
Jedino æemo je dati ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce. (Knjiga Postanka 34, 15)
Onda vam možemo davati svoje kæeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod. (Knjiga Postanka 34, 16)
