Löydetty 2559 Tulokset: Ste
Godine dvanaeste, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Jahvina: (Ezekiel 32, 1)
Istekom iz tebe zemlju æu napojiti, krvlju tvojom po gorama, i korita rijeèna njome napuniti. (Ezekiel 32, 6)
Godine dvanaeste, prvoga mjeseca, petnaestoga dana, doðe mi rijeè Jahvina: (Ezekiel 32, 17)
Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana našeg izgnanstva, doðe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reèe: "Pade grad!" (Ezekiel 33, 21)
A moje ovce moraju pasti što vi nogama izgaziste, piti što vi nogama zamutiste.' (Ezekiel 34, 19)
Jer bokovima i pleæima, boduæi rogovima, slabe ovce guraste dok ih ne izguraste. (Ezekiel 34, 21)
Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš' - rijeè je Jahve Gospoda." (Ezekiel 34, 31)
Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene rijeèi; èuo sam ja!' (Ezekiel 35, 13)
I zato prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas strana pustoše i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike doðoste svjetini klevetnièkoj. (Ezekiel 36, 3)
Zato, gore Izraelove, èujte rijeè Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama, opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše plijen i ruglo ostalim narodima uokolo - (Ezekiel 36, 4)
Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama: 'Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i jarosti jer moradoste podnositi rug naroda.' (Ezekiel 36, 6)
"Sine èovjeèji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao neèistoæa žene neèiste. (Ezekiel 36, 17)
