Löydetty 2559 Tulokset: Ste
svaki je kao zavjetrina, utoèište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari. (Izaija 32, 2)
Jer, napuštena bit æe palaèa, opustjet æe buèni grad; Ofel i kula postat æe brlog dovijeka - bit æe radost divljim magarcima, paša stadima, (Izaija 32, 14)
Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira. (Izaija 33, 8)
Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe. (Izaija 33, 9)
Zaèeste sijeno, rodit æete slamu; dah moj proždrijet æe vas kao oganj. (Izaija 33, 11)
Èujte, vi koji ste daleko, što sam uèinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!" (Izaija 33, 13)
on æe prebivati u visinama, tvrðe na stijenama bit æe mu utoèište, imat æe dosta kruha i vode æe mu svagda dotjecati. (Izaija 33, 16)
Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oèi æe ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštiæeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolèiæi nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida. (Izaija 33, 20)
Pristupite, puci, da èujete, pomno slušajte, narodi; èuj, zemljo, i sve što te ispunja, kruže zemaljski i sve što raste po tebi! (Izaija 34, 1)
Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izruèi ih uništenju, pokolju ih predade. (Izaija 34, 2)
Zaposjest æe je jež i èaplja, sova i gavran prebivat æe u njoj. Rastegnut æe nad njom uže pustoši i visak praznine. (Izaija 34, 11)
Ondje æe se nastaniti jarci, neæe biti više plemiæa njezinih, ondje se više neæe proglašavat' kraljevi, svi æe joj knezovi biti uništeni. (Izaija 34, 12)