Löydetty 1005 Tulokset: Smo
A mi, braæo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - brže se bolje, u silnoj èežnji, požurismo ugledati vaše lice. (Prva poslanica Solunjanima 2, 17)
Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je sprijeèio Sotona. (Prva poslanica Solunjanima 2, 18)
Zato kad više ne mogosmo izdržati, pristadosmo ostati u Ateni sami (Prva poslanica Solunjanima 3, 1)
te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanðelju, da vas uèvrsti i ohrabri u vjeri (Prva poslanica Solunjanima 3, 2)
da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to odreðeni: (Prva poslanica Solunjanima 3, 3)
doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju zadesiti nevolje, što se, kako znate, i dogodilo. (Prva poslanica Solunjanima 3, 4)
zbog toga smo, braæo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju. (Prva poslanica Solunjanima 3, 7)
I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim, (Prva poslanica Solunjanima 3, 9)
Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu. (Prva poslanica Solunjanima 4, 2)
pa time ne prikraæivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam veæ rekosmo i posvjedoèismo. (Prva poslanica Solunjanima 4, 6)
pa da se trsite mirno živjeti, svoje èiniti i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovijedili, (Prva poslanica Solunjanima 4, 11)
ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noæi ni od tame. (Prva poslanica Solunjanima 5, 5)
