Löydetty 3938 Tulokset: Sin
Aronov sin Eleazar oženi se jednom Putielovom kæeri, koja mu rodi Pinhasa. To su glave Levijevih domova prema njihovim koljenima. (Knjiga Izlaska 6, 25)
Od toga æe nastati sitna prašina po svoj zemlji egipatskoj, i na ljudima æe i na životinjama izazivati otekline i stvarati èireve s kraja na kraj Egipta." (Knjiga Izlaska 9, 9)
da možeš pripovjedati svome sinu i svome unuku što sam uèinio Egipæanima i kakva sam znamenja izvodio meðu njima, kako biste znali da sam ja Jahve." (Knjiga Izlaska 10, 2)
Tako æe prekriti površinu da se zemlja od njih neæe vidjeti. Pojest æe ono što vam je iza tuèe ostalo; i ogolit æe vam sva stabla što po polju rastu. (Knjiga Izlaska 10, 5)
"Svi idemo", odgovori Mojsije, "i mlado i staro. Odlazimo sa svojim sinovima i svojim kæerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer moramo održati sveèanost Jahvi." (Knjiga Izlaska 10, 9)
Zatim sazva Mojsije sve starješine Izraelaca te im reèe: "Idite i pribavite janje za svoje obitelji i žrtvujte Pashu. (Knjiga Izlaska 12, 21)
Svome sinu toga dana objasni: to je za ono što mi je Jahve uèinio kad sam se iz Egipta izbavio. (Knjiga Izlaska 13, 8)
Kad te sin tvoj sutra zapita: Što znaèi to? - odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuæe ropstva. (Knjiga Izlaska 13, 14)
Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je poubijao sve prvoroðence u zemlji egipatskoj: prvoroðence ljudi i prvine stoke. Eto zato Jahvi žrtvujem svaku mušku prvinu materinjega krila, a svakoga prvoroðenca od svojih sinova otkupljujem. (Knjiga Izlaska 13, 15)
Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica doðe u pustinju Sin, koja je izmeðu Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske. (Knjiga Izlaska 16, 1)
Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji. (Knjiga Izlaska 16, 14)
Onda šestoga dana nakupiše dvostruku kolièinu hrane - po dva gomera na svakoga. Kad su starješine zajednice došle da izvijeste Mojsija, (Knjiga Izlaska 16, 22)