Löydetty 3938 Tulokset: Sin
Omri poèinu sa svojim ocima i sahranjen je u Samariji. Njegov sin Ahab postade kraljem mjesto njega. (Prva knjiga o kraljevima 16, 28)
Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim kraljem u trideset i osmoj godini Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvadeset i dvije godine nad Izraelom u Samariji. (Prva knjiga o kraljevima 16, 29)
Ahab, sin Omrijev, èinio je u oèima Jahvinim više zla od svih svojih prethodnika. (Prva knjiga o kraljevima 16, 30)
I malo mu bijaše što je hodio u grijesima Jeroboama, sina Nebatova, nego se još oženi Izebelom, kæerju Etbaala, kralja sidonskog, i poèe služiti Baalu i klanjati mu se; (Prva knjiga o kraljevima 16, 31)
Za njegova je vremena Hiel iz Betela sagradio Jerihon; uz žrtvu svoga prvoroðenca Abirama podigao je temelje, a uz žrtvu svoga mezimca Seguba postavio je gradska vrata, po rijeèi koju je Jahve rekao po svome sluzi Jošui, sinu Nunovu. (Prva knjiga o kraljevima 16, 34)
Ona odgovori: "Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam peèena kruha, nemam do pregršti brašna u æupu i malo ulja u vrèu. I evo kupim drva, pa æu otiæi i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo." (Prva knjiga o kraljevima 17, 12)
Ali joj Ilija reèe: "Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolaèiæ, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. (Prva knjiga o kraljevima 17, 13)
Ode ona i uèini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. (Prva knjiga o kraljevima 17, 15)
Poslije ovih dogaðaja razbolio se sin domaæièin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. (Prva knjiga o kraljevima 17, 17)
Tada ona reèe Iliji: "Što ja imam s tobom, èovjeèe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!" (Prva knjiga o kraljevima 17, 18)
On joj reèe: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naruèja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. (Prva knjiga o kraljevima 17, 19)
Tada zavapi Jahvi i reèe: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?" (Prva knjiga o kraljevima 17, 20)