Löydetty 1472 Tulokset: Sav

  • Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. (Poslanica Hebrejima 7, 25)

  • Zakon doista postavi za velike sveæenike ljude podložne slabosti, a rijeè zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena. ÷ISUSA (Poslanica Hebrejima 7, 28)

  • Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obeæanjima. (Poslanica Hebrejima 8, 6)

  • Doista, kudeæi ih veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin - kad æu s domom Izraelovim i s domom Judinim dovršiti novi Savez. (Poslanica Hebrejima 8, 8)

  • Ne Savez kakav uèinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske jer oni ne ustrajaše u mom Savezu pa i ja zanemarih njih - govori Gospodin. (Poslanica Hebrejima 8, 9)

  • Nego, ovo je Savez kojim æu se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana - govori Gospodin: Zakone æu svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit æu Bog njihov, a oni narod moj. (Poslanica Hebrejima 8, 10)

  • u njoj zlatni kadionik i Kovèeg saveza, sav optoèen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploèe Saveza; (Poslanica Hebrejima 9, 4)

  • To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika - (Poslanica Hebrejima 9, 9)

  • Krist se pak pojavi kao Veliki sveæenik buduæih dobara pa po veæem i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja - (Poslanica Hebrejima 9, 11)

  • koliko æe više krv Krista - koji po Duhu vjeènom samoga sebe bez mane prinese Bogu - oèistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu! (Poslanica Hebrejima 9, 14)

  • A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obeæanu vjeènu baštinu. (Poslanica Hebrejima 9, 15)

  • Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt oporuèitelja. (Poslanica Hebrejima 9, 16)


“Não queremos aceitar o fato de que o sofrimento é necessário para nossa alma e de que a cruz deve ser o nosso pão cotidiano. Assim como o corpo precisa ser nutrido, também a alma precisa da cruz, dia a dia, para purificá-la e desapegá-la das coisas terrenas. Não queremos entender que Deus não quer e não pode salvar-nos nem santificar-nos sem a cruz. Quanto mais Ele chama uma alma a Si, mais a santifica por meio da cruz.” São Padre Pio de Pietrelcina