Löydetty 33 Tulokset: Salomona
ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona. (Prva knjiga o kraljevima 1, 10)
Doði da te savjetujem kako bi mogla spasiti život svoj i svoga sina Salomona. (Prva knjiga o kraljevima 1, 12)
Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, sveæenika Ebjatara i vojskovoðu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao. (Prva knjiga o kraljevima 1, 19)
Ali mene, tvoga slugu, sveæenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao. (Prva knjiga o kraljevima 1, 26)
a on im reèe: "Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona. (Prva knjiga o kraljevima 1, 33)
Sveæenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kereæani i Peleæani siðoše i posadiše Salomona na kraljevu mazgu i odvedoše ga na Gihon. (Prva knjiga o kraljevima 1, 38)
Sveæenik Sadok donese iz Šatora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknuše trube i sav narod povika: "Živio kralj Salomon!" (Prva knjiga o kraljevima 1, 39)
Jonatan odgovori: "Jest, naš gospodar, kralj David, uèinio je Salomona kraljem! (Prva knjiga o kraljevima 1, 43)
Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove žrtvenika. (Prva knjiga o kraljevima 1, 50)
Javiše Salomonu: "Gle, Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se drži za rogove žrtvenika govoreæi: 'Neka mi se danas kralj Salomon zakune da neæe sluge svoga maèem pogubiti.'" (Prva knjiga o kraljevima 1, 51)
Ti su se namjesnici brinuli o opskrbi kralja Salomona i sviju koji su imali dijela za kraljevim stolom, svaki po mjesec dana; i nisu dopuštali da ièega ponestane. (Prva knjiga o kraljevima 5, 7)
Jahve je dao mudrost Salomonu, kako mu bijaše obeæao; izmeðu Hirama i Salomona vladao je mir te oni sklopiše savez. (Prva knjiga o kraljevima 5, 26)