Löydetty 3039 Tulokset: Rad

• I svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih hljebova sedam dana: jer ih je Jahve ispunio radošæu i obratio prema njima srce asirskog kralja da ojaèa njihove ruke u radovima oko Doma Boga, Boga Izraelova. (Knjiga Ezrina 6, 22)

• Na tu vijest razderah svoju odjeæu i svoj ogrtaè, èupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utuèen. (Knjiga Ezrina 9, 3)

• Mogu nas na zajednièkom zboru zastupati naši glavari: svi koji su po našim gradovima oženjeni tuðinkama mogu doæi u odreðeno vrijeme u pratnji starješina i sudaca svakoga grada, sve dok ne budemo odvratili gnjev Boga svojega zbog ovoga." (Knjiga Ezrina 10, 14)

• i rekoh kralju: "Neka uvijek živi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?" (Knjiga Nehemijina 2, 3)

• i odgovorih kralju: "Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim." (Knjiga Nehemijina 2, 5)

• i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve šume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvrði Hrama, za gradski bedem i za kuæu u kojoj æu se nastaniti." I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijaše nada mnom. (Knjiga Nehemijina 2, 8)

• Tada im rekoh: "Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ruševinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da više ne budemo izloženi ruglu." (Knjiga Nehemijina 2, 17)

• I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saopæih im i rijeèi koje mi kralj bijaše rekao. "Ustanimo", povikaše oni, "i gradimo!" I ukrijepiše im se ruke na dobro djelo. (Knjiga Nehemijina 2, 18)

• Na te vijesti poèeše nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, i Gešem, Arapin. Prezirno su nam govorili: "Što radite ovdje? Hoæete li se pobuniti protiv kralja?" (Knjiga Nehemijina 2, 19)

• Ali im ja odgovorih ovim rijeèima: "Nebeski æe nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu." (Knjiga Nehemijina 2, 20)

• Tada usta veliki sveæenik Elijašib sa svojom braæom sveæenicima te sagradiše Ovèja vrata. Posvetiše ih, postaviše im krila i nastaviše graditi sve do kule Meaha i do Hananelove kule. (Knjiga Nehemijina 3, 1)

• Kraj njih su gradili Jerihonci, a do njih je gradio Zakur, sin Imrijev. (Knjiga Nehemijina 3, 2)