Löydetty 1209 Tulokset: RAM
Želeæi, dakle, da i taj narod bude nesmetan, odluèujemo da im se vrati Hram, tako da mogu slobodno živjeti po obièajima svojih predaka. (Druga knjiga o Makabejcima 11, 25)
Neki Dositej, konjanik iz redova Tubijanaca, èovjek hrabar, uhvati Gorgiju. Držeæi ga za plašt, silom ga je vukao da prokletnika zarobi živa; ali na nj naletje neki traèki konjanik i odsijeèe mu ruku u ramenu. Gorgija pobježe u Marisu. (Druga knjiga o Makabejcima 12, 35)
Kad je Juda za to saznao, odredio je da narod danju i noæu zazivlje Gospodina, da i sad kao nekoæ pritekne u pomoæ onima kojima prijeti pogibao da ih liše Zakona, domovine i svetog Hrama (Druga knjiga o Makabejcima 13, 10)
Prepustivši, dakle, pothvat Stvoritelju svijeta, potaknu svoje drugove da se za zakone, Hram, Grad, domovinu i ustanove junaèki bore na život i smrt, pa se utabori kod Modina. (Druga knjiga o Makabejcima 13, 14)
Kad je doznao da je Filip, koga je postavio za državnog upravitelja u Antiohiji, podigao bunu, usplahirio se pa stade opet pregovarati sa Židovima; prihvati njihove uvjete i zakletvom se na njih obveza. Poslije izmirenja prinese žrtvu, poèasti Hram i nadari Sveto mjesto. (Druga knjiga o Makabejcima 13, 23)
poðe godine sto pedeset i prve kralju Demetriju i donese mu zlatnu krunu i palmu, i k tome maslinove granèice koje se obièavaju prikazivati u Hramu. Inaèe tog dana nije uèinio ništa više. (Druga knjiga o Makabejcima 14, 4)
A ovaj, videæi kako ga je èovjek vješto nadmudrio, poðe u uzvišeni i sveti Hram upravo kad su sveæenici prinosili obredne žrtve i zapovjedi da mu predaju tog èovjeka. (Druga knjiga o Makabejcima 14, 31)
on podiže desnicu prema Hramu i zakle se ovako: "Ako mi ne predate Judu svezana lancima, sravnit æu to Božje svetište sa zemljom, raskopat æu žrtvenik te æu na istome mjestu podiæi divan hram Dionizu." (Druga knjiga o Makabejcima 14, 33)
"O ti Gospodaru komu ništa ne treba, tebi se svidjelo da se Hram u kojem prebivaš nalazi meðu nama. (Druga knjiga o Makabejcima 14, 35)
Obodreni tim lijepim Judinim rijeèima, što su mogle nadahnuti junaštvom i mlada srca ispuniti muževnošæu, Židovi odluèiše da se i ne utabore, nego da odmah navale i junaèki, u borbi prsa o prsa, sve riješe, buduæi da su Grad i svetinje i Hram bili u opasnosti. (Druga knjiga o Makabejcima 15, 17)
Nisu se toliko zabrinjavali za žene, djecu, braæu i roðake, koliko ih je morio najveæi i prvi strah - strah za posveæeni Hram. (Druga knjiga o Makabejcima 15, 18)
Nato Juda, koji se tijelom i dušom bacio u prve redove za svoje sugraðane i koji je prema svojim sunarodnjacima gajio mladenaèku blagonaklonost, zapovjedi da Nikanoru odsijeku glavu i ruku u ramenu i odnesu ih u Jeruzalem. (Druga knjiga o Makabejcima 15, 30)
