Mosaico decorativo

Löydetty 1481 Tulokset: Pred

  • Bijahu to ista biæa što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini. (Ezekiel 10, 20)

  • Obešèašæujete me pred mojim narodom za šaku jeèma, za zalogaj kruha, ubijajuæi duše koje ne bi trebale da umru, a spasavajuæi one koje ne bi trebale da žive; i obmanjujete tako narod moj koji rado sluša vaše laži.' (Ezekiel 13, 19)

  • A hranu što ti je dadoh - najfinije brašno, med i ulje kojima te hranjah - pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bijaše - rijeè je Jahve Gospoda! (Ezekiel 16, 19)

  • Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svlaèila svoju sramotu i u bludu golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima, i zbog krvi svojih sinova što si ih njima prinosila, (Ezekiel 16, 36)

  • Uzoholiše se i gadosti pred oèima mojim èinjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje! (Ezekiel 16, 50)

  • Ali radi imena svojega - da se ne kalja na oèi naroda meðu kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da æu ih izvesti - (Ezekiel 20, 9)

  • Ali ni toga ne uèinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naoèigled izvedoh. (Ezekiel 20, 14)

  • Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naoèigled izvedoh. (Ezekiel 20, 22)

  • A potom bi sjedala na raskošnu postelju pred kojom stol prostrt bijaše na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje. (Ezekiel 23, 41)

  • Hoæeš li tada pred krvnikom reæi: 'Ja sam bog'? Èovjek si, a ne bog, u ruci svojih ubojica. (Ezekiel 28, 9)

  • Ovako govori Jahve Gospod: "A kad skupim sav dom Izraelov izmeðu naroda po kojima su razasuti, oèitovat æu u njima svoju svetost pred oèima narodÄa. I nastanit æe se u svojoj zemlji što je dadoh sluzi svome Jakovu. (Ezekiel 28, 25)

  • Ojaèat æu ruke kralju babilonskom i maè æu svoj staviti u njegovu ruku; a faraonu æu slomiti ruke te æe stenjati pred neprijateljem kao ranjenik. (Ezekiel 30, 24)


O sábio elogia a mulher forte dizendo: os seu dedos manejaram o fuso. A roca é o alvo dos seus desejos. Fie, portanto, cada dia um pouco. Puxe fio a fio até a execução e, infalivelmente, você chegará ao fim. Mas não tenha pressa, pois senão você poderá misturar o fio com os nós e embaraçar tudo.” São Padre Pio de Pietrelcina