Löydetty 552 Tulokset: Popis sinova Salomona
Ali doæi æe Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, rijeè je Jahvina. (Izaija 59, 20)
Zato æu još parnicu voditi s vama - rijeè je Jahvina - i parbit æu se sa sinovima sinova vaših. (Jeremija 2, 9)
"Ne uzimaj sebi žene; i nemaj ni sinova ni kæeri na ovome mjestu. (Jeremija 16, 2)
Ovako mi reèe Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska. (Jeremija 17, 19)
I dat æu im da jedu meso sinova i kæeri svojih. Da, svaki æe jesti meso bližnjega svoga zbog preteške nevolje kojom æe ih pritisnuti njihovi neprijatelji što im rade o glavi.' (Jeremija 19, 9)
I svi Judejci što se zatekoše u Moabu, kod sinova Amonovih, i u Edomu, po svim zemljama, saznadoše da je kralj babilonski ostavio ostatak u Judeji i da je postavio nad njim Gedaliju, sina Šafanova sina Ahikama. (Jeremija 40, 11)
Tada Jišmael odvede ostatak naroda iz Mispe, zajedno s kæerima kraljevim koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, povjerio Gedaliji, sinu Ahikamovu: u cik zore krenu Jišmael, sin Netanijin, i zaputi se da prijeðe u zemlju Amonovih sinova. (Jeremija 41, 10)
"U sjeni se hešbonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al' vatra izlazi iz Hešbona, plamen liže iz dvora sihonskog i proždire sljepooènice Moabu i tjeme sinova nemirnièkih. (Jeremija 48, 45)
O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: "Izrael nema sinova, nema nasljednika? Zašto je Milkom baštinio Gad i narod se njegov nastanio u njegovim gradovima? (Jeremija 49, 1)
Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - i uèinit æu da se zaore ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona æe biti humak poharani, i naseobine njene ognjem popaljene. Tada æe Izrael opljaèkati svoje pljaèkaše" - govori Jahve. (Jeremija 49, 2)
Ali uto æu opet promijeniti udes sinova Amonovih" - rijeè je Jahvina. (Jeremija 49, 6)
Gospode svemoguæi, Bože Izraelov, èuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje. (Baruh 3, 4)
