Löydetty 572 Tulokset: Popis Naroda
U to æe se vrijeme reæi narodu ovom i Jeruzalemu: Vruæ vjetar s pustinjskih sipina puše prema kæeri naroda moga; ali ne da hladi i da proèisti! (Jeremija 4, 11)
No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljiše - to je snaga njihova! (Jeremija 5, 23)
I olako lijeèe ranu naroda moga, vièuæi: 'Mir! Mir!' Ali mira nema. (Jeremija 6, 14)
Kæeri mog naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom, narièi k'o za jedincem tužaljku pregorku. Jer æe doæi nenadano na nas pustošnik. (Jeremija 6, 26)
Postavih te za ispitivaèa naroda mojeg da spoznaš i ispitaš putove njegove. (Jeremija 6, 27)
"Poðite, dakle, na moje mjesto koje je u Šilu, gdje nekoæ nastanih ime svoje, i pogledajte što od njega uèinih zbog opaèina naroda svoga izraelskoga. (Jeremija 7, 12)
A mrtva tijela ovoga naroda bit æe hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se neæe naæi da ih poplaši i otjera. (Jeremija 7, 33)
I olako lijeèe ranu naroda mojega vièuæi: 'Mir! Mir!' Ali mira nema. (Jeremija 8, 11)
Evo zapomažu kæeri naroda moga iz zemlje daleke: "Zar Jahve nije više na Sionu? Kralj njegov? Zašto me razjariše svojim kipovima, ništavilima tuðinskim? (Jeremija 8, 19)
Satrven sam što je kæi naroda mojega satrvena, žalostan sam, stravom obuzet. (Jeremija 8, 21)
Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje lijeènika? TÓa zašto ne dolazi ozdravljenje kæeri naroda mojega? (Jeremija 8, 22)
O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oèi moje u vrutak suza, danju i noæu da plaèem nad poginulima kæeri svoje, naroda svojega! (Jeremija 8, 23)