Löydetty 1029 Tulokset: Pad
Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim nièice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog." (Izaija 44, 17)
nek' se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo." Ja sam Jahve i nema drugoga; (Izaija 45, 6)
Pade Bel! Sruši se Nebo! Prte svoje kipove na životinje i stoku, nose ih kao breme, teret što zamara. (Izaija 46, 1)
Padaju, ruše se svi zajedno, ne mogu spasiti one što ih nose, nego i sami u ropstvo odlaze. (Izaija 46, 2)
Vade zlato iz kese i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da od njeg boga naèini te pred njim padaju nièice i klanjaju se. (Izaija 46, 6)
Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici, (Izaija 46, 8)
Nisi o tome èuo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh da æeš se iznevjeriti i da te od utrobe majèine zovu otpadnikom. (Izaija 48, 8)
Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. (Izaija 49, 12)
Zašto ne naðoh nikoga kad sam došao? Zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more, u pustinje rijeke pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od žeði ugibaju. (Izaija 50, 2)
Za naše grijehe probodoše njega, za opaèine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. (Izaija 53, 5)
Ako li te napadnu, neæe doæi od mene; tko se na te digne, zbog tebe æe pasti. (Izaija 54, 15)
Sa zapada vidjet æe ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka sunèanog. Jer doæi æe kao uska rijeka koju goni dah Jahvin. (Izaija 59, 19)