Löydetty 4856 Tulokset: Ovo
Od mlaðaka do mlaðaka, od subote do subote, dolazit æe svi ljudi da se poklone pred licem mojim" - govori Jahve. (Izaija 66, 23)
Rijeèi Jeremije, sina Hilkijina, sveæenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj. (Jeremija 1, 1)
A ja rekoh: "Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam." (Jeremija 1, 6)
A Jahve mi odvrati: "Ne govori: 'Dijete sam!' Veæ idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što æu ti narediti. (Jeremija 1, 7)
Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa æeš im govoriti sve što æu tebi zapovjediti. Ne dršæi pred njima, da ne bih morao uèiniti da uzdršæeš pred njima. (Jeremija 1, 17)
"Idi i vièi u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjerenièke: ti poðe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije. (Jeremija 2, 2)
Ovako govori Jahve: 'Kakvu nepravdu naðoše oci vaši na meni te se udaljiše od mene? Za ispraznošæu poðoše, te sami isprazni postadoše. (Jeremija 2, 5)
Sveæenici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tumaèi Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iðahu za onima što im pomoæi ne mogoše. (Jeremija 2, 8)
koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!' jer mi leða okreæu, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomažu: 'Ustani, spasi nas!' (Jeremija 2, 27)
Kakva li ste roda? Èujte rijeè Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il' zemlja mraèna? Zašto moj narod govori: 'Slobodu hoæemo, neæemo više k tebi!' (Jeremija 2, 31)
A govoriš: 'Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.' Evo me da ti sudim jer govoriš: 'Nisam zgriješila.' (Jeremija 2, 35)
Hoæe li zauvijek plamtjeti, vjeèno tinjati gnjev tvoj?' Tako govoriš, a èiniš i dalje zla koliko god možeš." (Jeremija 3, 5)