Löydetty 378 Tulokset: Nitko
"Pustite ga na miru", reèe kralj, "i neka nitko ne dira njegove kosti." Tako su ostale njegove kosti netaknute s kostima proroka koji je došao iz Samarije. (Druga knjiga o kraljevima 23, 18)
Potom je rekao David: "Ne smije nositi Kovèeg Božji nitko osim levita, jer je njih izabrao Jahve da nose Kovèeg Jahvin i da mu služe dovijeka." (Prva knjiga Ljetopisa 15, 2)
Sagradio je tvrde gradove u Judeji, jer je zemlja bila mirna. Nitko se nije zaratio na nj onih godina, jer mu je Jahve dao mir. (Druga knjiga Ljetopisa 14, 5)
U ona vremena nitko nije mogao na miru ni izlaziti ni dolaziti, jer su veliki nemiri vladali meðu svim zemaljskim stanovnicima. (Druga knjiga Ljetopisa 15, 5)
i reèe: "Jahve, Bože otaca naših, ti si Bog na nebu i vladaš nad svim krivobožaèkim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost da se nitko ne može održati pred tobom. (Druga knjiga Ljetopisa 20, 6)
Kad Judejci doðoše do stražare prema pustinji i obazreše se na mnoštvo, a ono gle, mrtva tjelesa leže po zemlji; nitko se nije spasio. (Druga knjiga Ljetopisa 20, 24)
Oni napadoše Judeju i osvojiše je, porobiše sve blago što se našlo u kraljevu dvoru, pa i njegove sinove i njegove žene, tako da nije ostao nitko, osim najmlaðega sina, Joahaza. (Druga knjiga Ljetopisa 21, 17)
Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam je godina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije požalio za njim; i sahraniše ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici. (Druga knjiga Ljetopisa 21, 20)
a onda krenu u potragu za Ahazjom. Uhvatili su ga dok se krio u Samariji, doveli ga k Jehuu, koji ga smaknu. Ukopali su ga, jer su rekli: "Sin je onoga Jošafata koji je tražio Jahvu svim srcem." Tako ne ostade nitko od Ahazjine kuæe koji bi imao snage da bude kralj. (Druga knjiga Ljetopisa 22, 9)
Nitko neka ne ulazi u Dom Jahvin, osim sveæenika i levita koji poslužuju; oni neka ulaze jer su posveæeni. Sav narod neka se drži Jahvine naredbe. (Druga knjiga Ljetopisa 23, 6)
I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plaèa u narodu; jer je narod glasno klicao i vika se èula vrlo daleko. (Knjiga Ezrina 3, 13)
I rekao sam: "Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju židovsku braæu koja bijahu prodana poganima. A sada vi prodajete svoju braæu da bismo ih otkupili!" Svi su šutjeli i nitko nije odgovorio. (Knjiga Nehemijina 5, 8)
