Löydetty 286 Tulokset: Mojsiju
I oni su je slavili u Sinajskoj pustinji, u suton, prvoga mjeseca, èetrnaestoga dana u mjesecu. Kako je god Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci i uèinili. (Knjiga Brojeva 9, 5)
I Jahve reèe Mojsiju: (Knjiga Brojeva 9, 9)
Po zapovijedi Jahvinoj stajahu u taboru i po zapovijedi Jahvinoj kretahu na put. Držali su se Jahvina naloga, kako Jahve bijaše zapovjedio Mojsiju. (Knjiga Brojeva 9, 23)
Jahve reèe Mojsiju: (Knjiga Brojeva 10, 1)
Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenuše prvi put. (Knjiga Brojeva 10, 13)
Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utiša. (Knjiga Brojeva 11, 2)
Onda Jahve reèe Mojsiju: "Skupi mi sedamdeset muževa izmeðu starješina izraelskih za koje znaš da su starješine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u Šator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom. (Knjiga Brojeva 11, 16)
Jahve reèe Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad æeš vidjeti hoæe li se obistiniti moja rijeè ili neæe." (Knjiga Brojeva 11, 23)
Neki mladiæ otrèa te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reèe, "prorokuju u taboru!" (Knjiga Brojeva 11, 27)
"Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?" - rekoše mu. "Zar i nama nije govorio?" Jahve to èu. (Knjiga Brojeva 12, 2)
I odmah reèe Jahve Mojsiju, Aronu i Mirjami: "Vas se troje pojavite u Šatoru sastanka." Njih se troje pojavi. (Knjiga Brojeva 12, 4)
Tada rekne Aron Mojsiju: "Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za grijeh koji smo u ludosti poèinili i kojega smo krivci. (Knjiga Brojeva 12, 11)
