Löydetty 558 Tulokset: Mojsije i faraona Egipta

  • Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih uèini. (Knjiga Izlaska 4, 28)

  • Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca. (Knjiga Izlaska 4, 29)

  • Aron izloži sve što je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naoèigled naroda. (Knjiga Izlaska 4, 30)

  • Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pusti narod moj da ode i u moju èast slavi svetkovinu.'" (Knjiga Izlaska 5, 1)

  • Nato im odvrati egipatski kralj: "Mojsije i Arone, zašto odvraæate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao. (Knjiga Izlaska 5, 4)

  • Otišavši od faraona, naiðu na Mojsija i Arona, koji su ih èekali. (Knjiga Izlaska 5, 20)

  • "Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!" - dobace im. "Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im maè u ruke da nas pobiju." (Knjiga Izlaska 5, 21)

  • Mojsije se vrati Jahvi i reèe: "Zašto, Gospodine, nanosiš štetu svome puku? Zašto si me poslao? (Knjiga Izlaska 5, 22)

  • Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on još gore postupa s ovim narodom. A ti ništa ne poduzimaš da izbaviš svoj narod." (Knjiga Izlaska 5, 23)

  • Mojsije to kazivaše Izraelcima, ali ga ne htjedoše slušati: duhovi su im bili pomuæeni od teškoga ropstva. (Knjiga Izlaska 6, 9)

  • Mojsije prozbori Jahvi: "Kad me Izraelci nisu slušali, kako æe me, spora u govoru, saslušati faraon!" (Knjiga Izlaska 6, 12)

  • Ali je Jahve govorio Mojsiju i Aronu i slao ih sad k Izraelcima, a sad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta. (Knjiga Izlaska 6, 13)


“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina