Löydetty 3797 Tulokset: Koji
Vratiše se bezakonjima svojih otaca koji se oglušiše na moje rijeèi, pa trèahu za tuðim bogovima da im služe. Dom Izraelov i dom Judin prekršiše Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim." (Jeremija 11, 10)
Jahve nad Vojskama, koji te bijaše posadio, nesreæu ti namijeni zbog zloèina što ga uèini dom Izraelov i dom Judin kadeæi Baalu da bi mene razgnjevili. (Jeremija 11, 17)
Ali ti, Jahve nad Vojskama, koji pravedno sudiš, koji ispituješ srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osveæuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. (Jeremija 11, 20)
Zato Jahve nad Vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o glavi i govore: "Ne prorokuj više u ime Jahvino, da ne pogineš od ruke naše!" (Jeremija 11, 21)
Ovako govori Jahve: "Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u baštinu što sam je dao narodu svome Izraelu, ja æu išèupati iz zemlje njihove. Ali dom Judin išèupat æu isred njih. (Jeremija 12, 14)
"Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakriješ." (Jeremija 13, 6)
Narod taj opaki koji ne sluša mojih rijeèi, nego slijedi okorjelo srce svoje i trèi za drugim bogovima da im služi i da im se klanja, postat æe kao tvoj pojas koji nije više nizašto. (Jeremija 13, 10)
Zašto si kao prestravljen èovjek, kao junak koji ne može pomoæi? TÓa ti si meðu nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom - nemoj nas ostaviti! (Jeremija 14, 9)
Uèinit æu te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ, jer gnjev moj planu ognjem koji æe vas sažgati, koji æe protiv vas buknuti. (Jeremija 15, 14)
Jer ovako govori Jahve o kæerima i sinovima koji æe se roditi na ovome mjestu i o majkama koje æe ih raðati i o oèevima koji æe ih imati u ovoj zemlji: (Jeremija 16, 3)
"Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se više neæe govoriti: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta', (Jeremija 16, 14)
nego: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao.' Vratit æu ih u zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim. (Jeremija 16, 15)
