Löydetty 2721 Tulokset: Kao
oni koji su se vratili iz sužanjstva, povratnici, priniješe žrtvu paljenicu Bogu Izraelovu: dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, dvanaest jaraca za grijehe - sve to kao paljenicu Jahvi. (Knjiga Ezrina 8, 35)
Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i sveæenici naši - pod maè, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas. (Knjiga Ezrina 9, 7)
Jahve, Bože Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak, kao što smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!" (Knjiga Ezrina 9, 15)
Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plaèuæi i ležeæi pred Domom Božjim, skupilo se oko njega mnoštvo Izraelaca, ljudi, žena i djece: i taj je narod gorko plakao. (Knjiga Ezrina 10, 1)
Tada ustade Ezra i zakle glavare sveæenièke, i levite, i sve Izraelce da æe uèiniti kako im bijaše rekao. I zakleše se. (Knjiga Ezrina 10, 5)
oni dadoše svoju ruku da æe otpustiti svoje žene i da æe za svoj grijeh prinijeti ovna kao naknadnicu. (Knjiga Ezrina 10, 19)
a da savjetnici nisu primijetili kamo sam otišao i što sam uèinio. Sve do sada nisam ništa rekao Židovima: ni sveæenicima, ni velikašima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima. (Knjiga Nehemijina 2, 16)
I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saopæih im i rijeèi koje mi kralj bijaše rekao. "Ustanimo", povikaše oni, "i gradimo!" I ukrijepiše im se ruke na dobro djelo. (Knjiga Nehemijina 2, 18)
i vikao je pred svojom braæom i samarijanskom vojskom: "Što poduzimaju ovi jadni Židovi? Kane li možda popraviti, žrtvovati i završiti sve u jedan dan? Zar æe iz hrpe praha dozvati u život spaljeno kamenje?" (Knjiga Nehemijina 3, 34)
Èuj, o Bože naš, kako nas preziru! Navrni njihove poruge na njihovu glavu. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva. (Knjiga Nehemijina 3, 36)
Rekao sam velikašima, odliènicima i ostalom narodu: "Posao je velik i zamašan, a mi se rasuli po zidu, daleko jedni od drugih: (Knjiga Nehemijina 4, 13)
U to sam vrijeme još rekao narodu: "Svaki sa svojim slugom neka noæi u Jeruzalemu: po redu æemo noæu stražariti, a danju raditi." (Knjiga Nehemijina 4, 16)
