Löydetty 3449 Tulokset: Kad
koji je u pustinju svijet obraæao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kuæi otpuštao?" (Izaija 14, 17)
Neæeš se združiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uništio i narod svoj poklao. I nikad se više neæe spominjati pleme zlikovaèko. (Izaija 14, 20)
A kad Jahve nad Vojskama odluèi, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati? (Izaija 14, 27)
One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo proroštvo: (Izaija 14, 28)
Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred pustošnikom. Kad se skonèa tlaèitelj, kad nestane pustošnika, kad ugnjetaè išèezne iz zemlje, (Izaija 16, 4)
Bit æe k'o kad žetelac žito hvata, a ruka mu žanje klasje, kao kad se pabirèe klasovi u refajimskoj dolini - (Izaija 17, 5)
ostat æe samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, èetiri ili pet na granama drveta - rijeè je Jahve, Boga Izraelova. (Izaija 17, 6)
U onaj æe dan gradovi tvoji biti napušteni, kao što bjehu napušteni hivijski i amorejski kad ih ostaviše pred Izraelcima, i opustjet æe, (Izaija 17, 9)
u dan kad ih posadiš, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al' propada žetva u dan nevolje, u dan boli neizljeèive. (Izaija 17, 11)
Šume narodi kao što silne vode šumore, al' kad On im zaprijeti, bježe daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k'o prašina u vihoru. (Izaija 17, 13)
tebi koja šalješ morem glasnike i vodom u èamcima rogoznim. Idite, brze skoroteèe, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje odvajkada, narodu žilavu, zavojevaèu, èija je zemlja rijekama izbrazdana. (Izaija 18, 2)
Svi stanovnici kruga zemaljskoga, i vi, žitelji zemlje, kad se zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, slušajte. (Izaija 18, 3)