Löydetty 5936 Tulokset: Jer
Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, (Knjiga Postanka 27, 23)
Stigne u neko mjesto i tu prenoæi, jer sunce bijaše veæ zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. (Knjiga Postanka 28, 11)
Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru. (Knjiga Postanka 29, 2)
"Još ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraæati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?" (Knjiga Postanka 29, 7)
Poslije toga Jakov reèe Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj." (Knjiga Postanka 29, 21)
Jednoga dana, u vrijeme pšeniène žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavèice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reèe Lei: "Daj mi od ljubavèica svoga sina!" (Knjiga Postanka 30, 14)
Kad je Jakov naveèer stigao iz polja, Lea mu iziðe u susret pa reèe: "Treba da doðeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavèice moga sina." One je noæi on s njom ležao. (Knjiga Postanka 30, 16)
Malenkost što si je imao prije nego sam ja došao poveæala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom." (Knjiga Postanka 30, 30)
A ubuduæe kad budeš svojim oèima provjeravao moju naplatu, moje æe poštenje biti svjedok za mene: naðe li se meðu mojim kozama ijedna koja ne bude šarena ili naprugana, ili meðu ovcama koja ne bi bila garava, neka se smatra ukradenom!" (Knjiga Postanka 30, 33)
pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku. (Knjiga Postanka 31, 18)
On povede sa sobom svoje roðake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu. (Knjiga Postanka 31, 23)
Sada dobro, otišao si jer si èeznuo za svojim oèinskim domom; ali zašto si mi kumire pokrao?" (Knjiga Postanka 31, 30)