Löydetty 5936 Tulokset: Jer
Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, kæi Zaharijina. (Druga knjiga Ljetopisa 29, 1)
Naši su se oci iznevjerili i radili što je zlo u oèima Jahve, našega Boga. Ostavili su ga i odvratili lice od Jahvina Prebivališta, okrenuvši mu leða. (Druga knjiga Ljetopisa 29, 6)
Zato se Jahve rasrdio na Judejce i na Jeruzalem te je dopustio da budu zlostavljeni i da budu na užas i ruglo, kako vidite svojim oèima. (Druga knjiga Ljetopisa 29, 8)
Moja djeco, sad se nemojte lijeniti, jer vas je izabrao Jahve da stojite pred njim, da mu služite i da mu budete službenici i da mu kadite." (Druga knjiga Ljetopisa 29, 11)
a sve posuðe koje bijaše zabacio kralj Ahaz za svojega kraljevanja i nevjere opet smo obnovili i posvetili; eno ga pred Jahvinim žrtvenikom." (Druga knjiga Ljetopisa 29, 19)
Onda ih zaklaše sveæenici i prinesoše kao okajnicu njihovu krv na žrtveniku da izvrše obred pomirenja za sav Izrael, jer kralj bijaše zapovjedio da se prinese paljenica i okajnica za sav Izrael. (Druga knjiga Ljetopisa 29, 24)
Postavio je u Jahvinu Domu levite s cimbalima, harfama i citrama, kako bijaše zapovjedio David, kraljev vidjelac Gad i prorok Natan, jer je od Jahve dolazila zapovijed po njegovim prorocima. (Druga knjiga Ljetopisa 29, 25)
Ali je sveæenika bilo premalo, tako da nisu mogli oderati svih paljenica; zato su im pomagala braæa leviti, dok se nije svršio posao i dok se nisu posvetili drugi sveæenici, jer su leviti bili gorljiviji srcem da se posvete nego sveæenici. (Druga knjiga Ljetopisa 29, 34)
I Ezekija se veselio, i sav narod s njime, što je Bog spremio narodu, jer se sve to iznenada dogodilo. (Druga knjiga Ljetopisa 29, 36)
Potom Ezekija poruèi svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma Efrajimovu i Manašeovu plemenu da doðu u Jahvin Dom u Jeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu. (Druga knjiga Ljetopisa 30, 1)
Kralj, vijeæajuæi s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odluèi da slave Pashu drugoga mjeseca. (Druga knjiga Ljetopisa 30, 2)
Toga nisu mogli uèiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta posveæenih sveæenika, i narod se ne bijaše skupio u Jeruzalemu. (Druga knjiga Ljetopisa 30, 3)
