Löydetty 911 Tulokset: Jak
Ovi posjeæivahu kuæu Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraæahu se njima. (Daniel 13, 6)
Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Doðoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte. (Daniel 13, 28)
Rekoše skupljenu narodu: "Pošaljite po Suzanu, kæer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!" Poslaše po nju. (Daniel 13, 29)
Hilkija i njegova žena dadoše hvalu Bogu za svoju kæer Suzanu, a tako i Jojakim, muž njezin, i svi njezini roðaci, što se na njoj ne naðe ništa sramotno. (Daniel 13, 63)
Efrajim je junica dobro nauèena koja rado vrše; šiju æu joj lijepu ujarmiti, upregnut æu Efrajima. Juda æe orati, Jakov branat'. (Hošea 10, 11)
S Izraelom ima Jahve parnicu, kaznit æe Jakova prema postupcima, vratit æe mu po djelima njegovim. (Hošea 12, 3)
Jakov pobježe u kraj aramski, za ženu služaše Izrael, za ženu jednu stada èuvaše. (Hošea 12, 13)
Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pašnjake pustinjske, plamen sažga sva stabla poljska. (Joel 1, 19)
Èak i zvijeri èeznu za tobom, jer presušiše potoci, oganj popali pašnjake pustinjske. (Joel 1, 20)
Dan pun mraka i tmine, dan oblaèan i crn. K'o zora po gorama se prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti æe ga igda biti do vremena najdaljih. (Joel 2, 2)
Buèe kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skaèu, pucketaju k'o plamen ognjeni kad strnjiku proždire, kao vojska jaka u bojnome redu. (Joel 2, 5)
Protjerat æu Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju suhu i pustu, prethodnicu u Istoèno more, zalaznicu u Zapadno more. Diæi æe se njegov smrad, dizat æe se trulež njegova." (Jer uèini stvari velike.) (Joel 2, 20)