Mosaico decorativo

Löydetty 3594 Tulokset: Jahve

  • i Jahve ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji je vladao u Hasoru. Vojskovoða vojsci njegovoj bijaše Sisera, koji je živio u Harošetu Poganskom. (Knjiga o sucima 4, 2)

  • Ona dozva Baraka, sina Abinoamova, iz Naftalijeva Kedeša i reèe mu: "Evo što ti Jahve, Bog Izraelov, zapovijeda: 'Idi, kreni na goru Tabor i uzmi sa sobom deset tisuæa ljudi izmeðu Naftalijevih i Zebulunovih sinova. (Knjiga o sucima 4, 6)

  • "Idem s tobom", reèe mu ona, "ali na putu kojim æeš poæi slava neæe tebi pripasti jer æe Jahve ženi predati u ruke Siseru." Tada Debora ustane i poðe s Barakom u Kedeš. (Knjiga o sucima 4, 9)

  • Debora reèe Baraku: "Ustani, evo dana kada æe Jahve predati Siseru u tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!" I Barak siðe s gore Tabora sa deset tisuæa ljudi za sobom. (Knjiga o sucima 4, 14)

  • Jahve zastraši Siseru, sva njegova kola i èitavu njegovu vojsku, koja naže u bijeg pred maèem Barakovim. Sisera siðe sa svojih kola i pobježe pješice. (Knjiga o sucima 4, 15)

  • Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjednièki kad si kroèio iz polja edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom daždjeli. (Knjiga o sucima 5, 4)

  • Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Bože Izraelov! (Knjiga o sucima 5, 5)

  • Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju! I zemlja bijaše mirna èetrdeset godina. (Knjiga o sucima 5, 31)

  • Opet su Izraelci èinili što je zlo u Jahvinim oèima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. (Knjiga o sucima 6, 1)

  • Jahve posla Izraelcima proroka koji im reèe: "Ovako kaže Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam vas izveo iz Egipta, izbavio vas iz kuæe ropstva. (Knjiga o sucima 6, 8)

  • i rekao vam: Ja sam Jahve, Bog vaš. Ne štujte bogova Amorejaca u kojih zemlji živite. Ali vi ne poslušaste moga glasa.'" (Knjiga o sucima 6, 10)

  • I ukaza mu se Anðeo Jahvin i reèe mu: "Jahve s tobom, hrabri junaèe!" (Knjiga o sucima 6, 12)


"Não queremos aceitar o fato de que o sofrimento é necessário para nossa alma." São Padre Pio de Pietrelcina