Löydetty 3594 Tulokset: Jahve
"Idi i reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve: Ti mi neæeš sagraditi kuæe da prebivam u njoj. (Prva knjiga Ljetopisa 17, 4)
Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. (Prva knjiga Ljetopisa 17, 7)
onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Pokorit æu sve tvoje neprijatelje i uèinit æu te velikim. Jahve æe ti podiæi dom. (Prva knjiga Ljetopisa 17, 10)
Tada kralj David doðe i stade pred Jahvu i reèe: "Tko sam ja, o Bože Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? (Prva knjiga Ljetopisa 17, 16)
Pa i to je bilo premalo u tvojim oèima, o Bože, nego si dao obeæanja domu svoga sluge i za daleku buduænost i pogledao si na me kako se gleda na ugledna èovjeka, o Bože Jahve! (Prva knjiga Ljetopisa 17, 17)
Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu uèinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove velièajnosti. (Prva knjiga Ljetopisa 17, 19)
Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim èuli. (Prva knjiga Ljetopisa 17, 20)
Tako si uèinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. (Prva knjiga Ljetopisa 17, 22)
Zato sada, Jahve, neka bude èvrsta dovijeka rijeè koju si dao svome sluzi i njegovu domu i uèini kako si obrekao. (Prva knjiga Ljetopisa 17, 23)
Neka bude èvrsta, da se velièa tvoje ime zauvijek i da se govori: Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga sluge Davida neka stoji èvrsto pred tobom. (Prva knjiga Ljetopisa 17, 24)
Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obeæanje dao svome sluzi. (Prva knjiga Ljetopisa 17, 26)
Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit æe blagoslovljen zasvagda." (Prva knjiga Ljetopisa 17, 27)
