Löydetty 202 Tulokset: Izraelski kraljevi
Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskog kralja Amasju, sina Joaševa, sina Joahazova, i odvede ga u Jeruzalem; onda sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od èetiri stotine lakata. (Druga knjiga Ljetopisa 25, 23)
Onda je došao Ezekija s knezovima i, ugledavši hrpe, blagosloviše Jahvu i njegov izraelski narod. (Druga knjiga Ljetopisa 31, 8)
Sabralo se mnogo naroda te su zaèepili sva vrela i potok koji teèe posred zemlje; govorahu: "Zašto da asirski kraljevi naðu toliko vode kad doðu!" (Druga knjiga Ljetopisa 32, 4)
Dali su drvodjeljama i graditeljima da kupuju tesanac i drvo za grede i da se pobrvnaju kuæe koje bijahu porušili judejski kraljevi. (Druga knjiga Ljetopisa 34, 11)
Zatim je rekao levitima koji su pouèavali sve Izraelce i bili posveæeni Jahvi: "Metnite sveti Kovèeg u Dom koji je sagradio Davidov sin Salomon, izraelski kralj; ne smijete ga više nositi na ramenima; sada služite Jahvi, svojem Bogu, i njegovu izraelskom narodu! (Druga knjiga Ljetopisa 35, 3)
I pripravite se po otaèkim domovima, po redovima, kako je napisao izraelski kralj David i propisao sin mu Salomon. (Druga knjiga Ljetopisa 35, 4)
I moæni su kraljevi kraljevali u Jeruzalemu, koji su gospodarili svime s onu stranu Rijeke: njima se plaæao danak, porez i carina. (Knjiga Ezrina 4, 20)
Pošto je sve to ureðeno, doðoše mi glavari govoreæi: "Izraelski narod, sveæenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipæana i Amorejaca, (Knjiga Ezrina 9, 1)
Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i sveæenici naši - pod maè, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas. (Knjiga Ezrina 9, 7)
Kraljevi naši i knezovi, sveæenici i oci naši nisu vršili Zakona tvoga, nisu osluškivali naredaba tvojih i opomena koje si im davao. (Knjiga Nehemijina 9, 34)
Ali su se sva plemena okrenula, pa i pleme oca moga Naftalija, i prinosila su žrtve teletu što ga bijaše naèinio Jeroboam, kralj izraelski, u Danu, na brdima galilejskim. (Tobija 1, 5)
Svi službenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima prigibali bi koljena i padali nièice pred Hamanom, jer je tako zapovjedio kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao nièice. (Estera 3, 2)
