Löydetty 86 Tulokset: Izraelovih

  • Krenu dakle odjel sinova Amonovih sa pet tisuæa Asiraca pa se utabori u podolju, zauzevši nakapnice i izvore voda sinova Izraelovih. (Judita 7, 17)

  • "Bog otaca naših udijelio ti milost i dao ti da uspješno izvedeš što si naumila na slavu sinova Izraelovih i uzvišenje Jeruzalema." (Judita 10, 8)

  • Veliki sveæenik Joakim i starješine sinova Izraelovih koji su živjeli u Jeruzalemu doðoše da se dive dobroèinstvu što ga Gospod uèini Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave. (Judita 15, 8)

  • Šimun tada dozva svoja dva najstarija sina, Judu i Ivana, i reèe im: "Moja braæa i ja, i moj oèinski dom, vojevali smo protiv Izraelovih neprijatelja od mladosti do današnjeg dana i uspjeli smo više puta izbaviti Izraela. (Prva knjiga o Makabejcima 16, 2)

  • drago kamenje, urezano kao peèatnjaci u zlatnu okovu, djelo draguljara, kao opomenu s natpisom urezanim, prema broju plemena Izraelovih. (Knjiga Sirahova 45, 11)

  • Kao što se pretilina odluèuje od prièesnice, tako bi David odabran od sinova Izraelovih. (Knjiga Sirahova 47, 2)

  • Potom bi sišao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodièi se njegovim imenom. (Knjiga Sirahova 50, 20)

  • Izgubit æe Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit æe se što i slavi sinova Izraelovih - rijeè je Jahve nad Vojskama. (Izaija 17, 3)

  • Gospode svemoguæi, Bože Izraelov, èuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje. (Baruh 3, 4)

  • Pobacat æu trupla sinova Izraelovih pred kumire njihove i rasijat æu kosti vaše oko žrtvenika vaših! (Ezekiel 6, 5)

  • Uto k meni doðoše neki od starješina Izraelovih i sjedoše preda me. (Ezekiel 14, 1)

  • "Sine èovjeèji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? (Ezekiel 34, 2)


“Não queremos aceitar o fato de que o sofrimento é necessário para nossa alma e de que a cruz deve ser o nosso pão cotidiano. Assim como o corpo precisa ser nutrido, também a alma precisa da cruz, dia a dia, para purificá-la e desapegá-la das coisas terrenas. Não queremos entender que Deus não quer e não pode salvar-nos nem santificar-nos sem a cruz. Quanto mais Ele chama uma alma a Si, mais a santifica por meio da cruz.” São Padre Pio de Pietrelcina