Löydetty 409 Tulokset: Hram Jeruzalem
U one dane Judeja æe biti spašena, Jeruzalem æe živjeti spokojno. A grad æe se zvati: 'Jahve, Pravda naša.' (Jeremija 33, 16)
Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vlašæu, i svi narodi navališe na Jeruzalem i na sve gradove njegove. (Jeremija 34, 1)
dok je vojska kralja babilonskoga navaljivala na Jeruzalem i na preostale gradove Judine - na Lakiš i Azeku, jer još samo oni preostadoše od judejskih utvrðenih gradova. (Jeremija 34, 7)
Samo kada je Nabukodonozor, kralj babilonski, krenuo protiv ove zemlje, rekosmo: 'Hajdemo, poðimo u Jeruzalem da izbjegnemo vojsku kaldejsku i vojsku aramejsku!' I tako sada živimo u Jeruzalemu." (Jeremija 35, 11)
U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše stiæi iz gradova judejskih u Jeruzalem. (Jeremija 36, 9)
A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: èuvši to, Kaldejci, koji opsjedahu Jeruzalem, udaljiše se od grada. (Jeremija 37, 5)
Jeremiju, dakle, ostaviše u tamnièkom dvorištu sve do dana kad neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauzeše, on bijaše ondje. (Jeremija 38, 28)
Devete godine kralja Sidkije, kralja judejskoga, desetoga mjeseca, Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu sa svom vojskom na Jeruzalem te ga opsjede. (Jeremija 39, 1)
Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesreæu koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi, (Jeremija 44, 2)
Kaznit æu sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: maèem, glaðu i kugom. (Jeremija 44, 13)
Naoštrite strelice, napunite tobolce! Jahve potaèe duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov. (Jeremija 51, 11)
"Nasilje i patnje moje na Babilon!" govore stanovnici Siona. "Krv moja na Kaldejce!" govori Jeruzalem. (Jeremija 51, 35)
