Löydetty 696 Tulokset: Fa

• Pravednièko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno. (Mudre izreke 10, 28)

• Kad zao èovjek umre, nada propada i ufanje u imetak ruši se. (Mudre izreke 11, 7)

• Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja. (Pjesma nad pjesmama 1, 9)

• Koji se u nj ufaju spoznat æe istinu, i koji su vjerni bit æe u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stjeèu milost i milosrðe. (Knjiga Mudrosti 3, 9)

• Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove da se ostave zloæe i da se ufaju u tebe, Gospode! (Knjiga Mudrosti 12, 2)

• Ali nesretnici su oni - i u mrtve se predmete ufaju - koji bogovima nazivaju djela ruku èovjeèjih: zlato i srebro, umjetno obraðeno, životinjske likove, bezvrijedni kamen isklesan drevnom rukom. (Knjiga Mudrosti 13, 10)

• Ako se u nju ufa, onda je i baštini, i ona ostaje u posjedu njegovih potomaka. (Knjiga Sirahova 4, 16)

• Frula i harfa zaslaðuju pjesmu, ali je nad obojim skladan glas. (Knjiga Sirahova 40, 21)

• Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; (Izaija 6, 6)

• Oholost se tvoja sruši u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivaè. (Izaija 14, 11)

• Bit æe k'o kad žetelac žito hvata, a ruka mu žanje klasje, kao kad se pabirèe klasovi u refajimskoj dolini - (Izaija 17, 5)

• Pravi su luðaci knezovi soanski, mudri savjetnici faraonovi glupo svjetuju; kako se usuðujete reæi faraonu: "Uèenik sam mudraca, uèenik drevnih kraljeva?" (Izaija 19, 11)