Löydetty 265 Tulokset: Dvije

• Bigvajevih sinova: dvije tisuæe šezdeset i sedam; (Knjiga Nehemijina 7, 19)

• Ukupno je na zboru bilo èetrdeset i dvije tisuæe tri stotine i šezdeset osoba, (Knjiga Nehemijina 7, 66)

• ne raèunajuæi njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuæa tri stotine trideset i sedam. Bilo je i dvije stotine èetrdeset i pet pjevaèa i pjevaèica, (Knjiga Nehemijina 7, 67)

• Neki su od glavara obitelji dali u poslovnu riznicu dvadeset tisuæa drahmi zlata i dvije tisuæe dvije stotine mina srebra. (Knjiga Nehemijina 7, 70)

• A darova ostalog puka bilo je do dvadeset tisuæa drahmi zlata, dvije tisuæe mina srebra i šezdeset i sedam sveæenièkih haljina. (Knjiga Nehemijina 7, 71)

• "Brate Azarja, uzmi sa sobom jednog slugu i dvije deve pa idi Gabaelu u Rages koji se nalazi u Mediji: uzmi od njega novac pa dovedi i njega na pir, (Tobija 9, 2)

• Uputiše se njih dvije prema vratima grada Betulije i tu naðoše Oziju s gradskim starješinama Habrisom i Harmisom. (Judita 10, 6)

• Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" (Estera 5, 1)

• Èemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje? (Knjiga o Jobu 3, 12)

• Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam: (Knjiga o Jobu 13, 20)

• Rijeè rekoh - neæu više zapoèeti; rekoh dvije - al' neæu nastaviti." (Knjiga o Jobu 40, 5)

• Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika poreza, koji doðe u Jeruzalem s jakom vojskom. (Prva knjiga o Makabejcima 1, 29)