Löydetty 1290 Tulokset: Dob
I zar da ne "èinimo zlo da doðe dobro", kako nas kleveæu i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni èeka! (Poslanica Rimljanima 3, 8)
Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da èini dobro - nijednoga nema. (Poslanica Rimljanima 3, 12)
I znak obrezanja primi kao peèat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uraèuna pravednost - (Poslanica Rimljanima 4, 11)
Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. (Poslanica Rimljanima 5, 7)
I ne samo to! Dièimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje. (Poslanica Rimljanima 5, 11)
Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra. (Poslanica Rimljanima 7, 12)
Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom oèituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najveæim grešnikom. (Poslanica Rimljanima 7, 13)
Ako li pak èinim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. (Poslanica Rimljanima 7, 16)
Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i èiniti dobro. (Poslanica Rimljanima 7, 18)
Ta ne èinim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to èinim. (Poslanica Rimljanima 7, 19)
Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio èiniti dobro, nameæe mi se zlo. (Poslanica Rimljanima 7, 21)
Znamo pak da Bog u svemu na dobro suraðuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. (Poslanica Rimljanima 8, 28)
