Löydetty 504 Tulokset: David i Absalom
Kralj David reèe Ornanu: "Ne, nego hoæu da kupim u tebe i da platim, jer neæu da prinosim Jahvi što je tvoje, da prinosim paljenice koje su mi poklonjene." (Prva knjiga Ljetopisa 21, 24)
I David dade Ornanu za ono mjesto šest stotina zlatnih šekela na mjeru. (Prva knjiga Ljetopisa 21, 25)
U ono vrijeme, vidjevši da ga je Jahve uslišio na gumnu Jebusejca Ornana, David poèe prinositi žrtve ondje. (Prva knjiga Ljetopisa 21, 28)
David nije mogao iæi k njemu da traži Boga jer ga je bio spopao strah od maèa Jahvina anðela. (Prva knjiga Ljetopisa 21, 30)
Zato David reèe: "Ovo je Dom Jahve i ovo je žrtvenik za paljenice Izraelu!" (Prva knjiga Ljetopisa 22, 1)
David zapovjedi da se skupe stranci koji su bili u izraelskoj zemlji i odredi klesare da propisno klešu kamenje za gradnju Doma Božjeg. (Prva knjiga Ljetopisa 22, 2)
David je pripravio mnogo željeza za èavle na vratnim krilima i za kvaèice; i bez mjere mnogo tuèa. (Prva knjiga Ljetopisa 22, 3)
Jer David mišljaše: "Moj je sin Salomon mlad i nježan, a Dom koji treba graditi Jahvi mora biti velièanstven, na slavu i èast po svim zemljama. Hajde da mu sve pripravim." I David je pripravio mnogo toga prije svoje smrti. (Prva knjiga Ljetopisa 22, 5)
Još David reèe Salomonu: "Sine! Bio sam nakanio u srcu da sagradim Dom imenu Jahve, svoga Boga. (Prva knjiga Ljetopisa 22, 7)
Tada David zapovjedi svim izraelskim knezovima da pomažu njegovu sinu Salomonu: (Prva knjiga Ljetopisa 22, 17)
Ostarjevši i nauživši se dana, postavi David svoga sina Salomona kraljem nad Izraelom. (Prva knjiga Ljetopisa 23, 1)
David ih razdijeli na redove po Levijevim sinovima: Geršonu, Kehatu i Merariju. (Prva knjiga Ljetopisa 23, 6)