Löydetty 569 Tulokset: Dakle
Kad je, dakle, David sa svojim ljudima došao u grad, vidješe da je grad spaljen, a njihove žene, njihovi sinovi i njihove kæeri odvedeni u ropstvo. (Prva knjiga o Samuelu 30, 3)
On ga, dakle, odvede, i gle, oni se bijahu razasuli po svem onom kraju, jeduæi, pijuæi i slaveæi slavlje zbog svega velikog plijena što su ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine. (Prva knjiga o Samuelu 30, 16)
Siba odgovori kralju: "Tvoj æe sluga uèiniti sve što je moj gospodar i kralj zapovjedio svome sluzi." Meribaal je, dakle, jeo za Davidovim stolom kao jedan izmeðu kraljevih sinova. (Druga knjiga o Samuelu 9, 11)
Amnon, dakle, leže i prièini se bolestan. Kad je došao kralj da ga pohodi, reèe Amnon kralju: "Dopusti da doðe moja sestra Tamara da pred mojim oèima zgotovi koji kolaè i ja æu se okrijepiti iz njezine ruke." (Druga knjiga o Samuelu 13, 6)
A žena reèe: "Dakle, zašto je kralj - jer se izrièuæi ovakvu presudu sam priznao krivim - donio protiv naroda Božjega odluku da ne pušta kuæi onoga koga je prognao? (Druga knjiga o Samuelu 14, 13)
Mi smo svi osuðeni na smrt, slièni smo vodi koja se prolije na zemlju i više se ne može skupiti, i Bog ne podiže mrtvaca: neka, dakle, kralj misli na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega. (Druga knjiga o Samuelu 14, 14)
A Abšalom koga smo pomazali za kralja poginuo je u boju. Zašto se, dakle, kolebate dovesti kralja natrag?" (Druga knjiga o Samuelu 19, 11)
Vi ste moja braæa, vi ste od moga mesa i od mojih kosti. Zašto biste, dakle, bili posljednji koji æe dovesti kralja natrag?' (Druga knjiga o Samuelu 19, 13)
Tada Izrael odgovori Judi ovako: "Ja imam deset udjela na kralja i prema tebi ja sam prvoroðenac. Zašto si me, dakle, prezreo? Nije li moja rijeè bila prva kad je trebalo natrag dovesti moga kralja?" Ali govor Judin bijaše tvrði od govora Izraelova. (Druga knjiga o Samuelu 19, 44)
David, dakle, upita Gibeonce: "Što da vam uèinim i èime da vam dadem zadovoljštinu da biste blagoslovili baštinu Jahvinu?" (Druga knjiga o Samuelu 21, 3)
Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki èovjek visoka rasta: imaše taj na svakoj ruci i nozi po šest prstiju, dakle dvadeset i èetiri; i on bijaše potomak Rafin. (Druga knjiga o Samuelu 21, 20)
David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme pšeniène žetve. Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do odreðenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuæa ljudi od Dana do Beer Šebe. (Druga knjiga o Samuelu 24, 15)
