Löydetty 18870 Tulokset: Dã
U pustoš æu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u draè i trnje sav zaraste; zabranit æu oblacima da dažde nad njime. (Izaija 5, 6)
Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se praviènosti, a eto vapaja. (Izaija 5, 7)
Deset rali vinograda dat æe samo baèvicu, mjera sjemena dat æe samo mjericu." (Izaija 5, 10)
Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih. (Izaija 5, 12)
Da, Podzemlje æe razvaliti ždrijelo, razjapit æe ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odliènici mu i mnoštvo sa svom grajom i veseljem! (Izaija 5, 14)
onima što govore: "Neka pohiti, neka poteèe s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se približi i završi naum Sveca Izraelova da bismo znali!" (Izaija 5, 19)
Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diže ruku na nj i udari ga te se potresoše gore: trupla njihova leže k'o smeæe po ulicama, ali gnjev se njegov još ne smiri, ruka mu je sveðer podignuta. (Izaija 5, 25)
On podiže stijeg ratni narodu dalekom, zazviždi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita. (Izaija 5, 26)
Rika mu je k'o u lava i rièe k'o lavovi mladi, reži, grabi plijen i odnosi, a nikoga da mu ga istrgne. (Izaija 5, 29)
U dan onaj režat æe na njega k'o što more buèi. Pogledaš li zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblaèna. (Izaija 5, 30)
One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. (Izaija 6, 1)
Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. (Izaija 6, 2)