Löydetty 18870 Tulokset: Dã
podmetnite vrat svoj pod njen jaram i neka vam duše prihvate pouku. Tko je traži - blizu mu je, i èovjek odan nalazi je. (Knjiga Sirahova 51, 26)
Pogledajte oèima svojim: kako sam se malo trudio, a mnogo spokoja stekao. (Knjiga Sirahova 51, 27)
Uèinite djelo svoje prije odreðena vremena: u svoje vrijeme dat æe vam on vašu plaæu." Mudrost Isusa, sina Sirahova. (Knjiga Sirahova 51, 30)
Viðenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. (Izaija 1, 1)
Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije." (Izaija 1, 3)
Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovaèkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leða. (Izaija 1, 4)
TÓa gdje da vas još udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo; (Izaija 1, 5)
Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori slièni. (Izaija 1, 9)
Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima? (Izaija 1, 12)
"Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet æe poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat æe kao vuna. (Izaija 1, 18)
Kako li posta bludnicom tvrða vjerna? Bješe puna praviènosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice. (Izaija 1, 21)
Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraæuju, udovièka parnica ne stiže k njima. (Izaija 1, 23)