Löydetty 18870 Tulokset: Dã
I naredi Mojsije Aronu: "Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio gomer mane, a onda je položi pred Jahvu da se saèuva za vaše potomke." (Knjiga Izlaska 16, 33)
Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije. (Knjiga Izlaska 17, 1)
Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: "Daj nam vode da pijemo!" A Mojsije im odgovori: "Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Jahvu?" (Knjiga Izlaska 17, 2)
Ali je narod žeðao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: "Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeðom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?" (Knjiga Izlaska 17, 3)
"Istupi pred narod!" - rekne Jahve Mojsiju. "Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i poði. (Knjiga Izlaska 17, 5)
A ja æu stajati pred tobom ondje, na peæini na Horebu. Udari po peæini: iz nje æe poteæi voda, pa neka se narod napije." Mojsije uèini tako naoèigled izraelskih starješina. (Knjiga Izlaska 17, 6)
A Mojsije reèe Jošui: "Odaberi momèad pa poði i zapodjeni borbu s Amaleèanima. Ja æu sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci." (Knjiga Izlaska 17, 9)
Jošua uèini kako mu je Mojsije rekao te zaðe u borbu s Amaleèanima, a Mojsije, Aron i Hur uzaðoše na vrh brda. (Knjiga Izlaska 17, 10)
Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunèanog zalaska. (Knjiga Izlaska 17, 12)
I Jošua oštricom maèa svlada Amaleka i njegov narod. (Knjiga Izlaska 17, 13)
Onda Jahve reèe Mojsiju: "Zapiši ovo u knjigu na sjeæanje i utuvi u uši Jošui da æu ja spomen na Amaleèane sasvim izbrisati pod nebom!" (Knjiga Izlaska 17, 14)
Tada tast Mojsijev Jitro povede Siporu, Mojsijevu ženu - koju Mojsije bijaše otpustio - (Knjiga Izlaska 18, 2)