Löydetty 18870 Tulokset: Dã
Buduæi da im je Svemoguæi u boju bio suborac, pobili su preko devet tisuæa neprijatelja, izranili i osakatili veæi dio Nikanorove vojske i nagnali sve u bijeg. (Druga knjiga o Makabejcima 8, 24)
Bilo je, naime, uoèi subote, pa ih nisu dalje gonili. (Druga knjiga o Makabejcima 8, 26)
Pokupiše još neprijateljsko oružje i poskidaše plijen, a onda svetkovahu subotu, obilno hvaleæi i slaveæi Gospodina koji ih je tog dana izbavio i opet im poèeo iskazivati svoju milost. (Druga knjiga o Makabejcima 8, 27)
Završivši taj posao, okupiše se na zajednièku molitvu i zavapiše milosrdnom Gospodinu da se posve izmiri sa svojim slugama. (Druga knjiga o Makabejcima 8, 29)
U kreševu s Timotejevim i Bakidovim vojnicima pobili su ih dvadeset tisuæa i osvojili vrlo visoke tvrðave. Velik plijen razdijelili su na dva jednaka dijela - jedan za sebe, drugi za žrtve progonstva, siroèad i udovice - a ne zaboraviše ni staraca. (Druga knjiga o Makabejcima 8, 30)
A onaj trostruki zlikovac Nikanor, koji je doveo tri tisuæe trgovaca da kupuju Židove, (Druga knjiga o Makabejcima 8, 34)
I on, koji je cijenom jeruzalemskih zarobljenika obeæao platiti danak Rimljanima, sad je morao razglasiti da Židovi imaju Borca koji se za njih bori i da su Židovi upravo zato neranjivi što slijede zakone koje im je On postavio. (Druga knjiga o Makabejcima 8, 36)
Bio je provalio u grad Perzepolis i pokušao opljaèkati hram i zaposjesti grad. Ali se puèanstvo podiglo i pograbilo oružje, tako da se Antioh, jer su ga stanovnici te zemlje natjerali u bijeg, morao sramotno povlaèiti. (Druga knjiga o Makabejcima 9, 2)
Sav izvan sebe od jarosti, smišljao je kako da se i za uvredu onih koji su ga natjerali u bijeg iskali na Židovima. Zato je upravljaèu kola zapovjedio da njegova bojna kola tjera bez prestanka, sve dok ne stignu. Ali se veæ nad njim nadvila kazna s Neba, jer je ovako oholo govorio: "Naèinit æu od Jeruzalema, kad onamo doðem, židovsko groblje." (Druga knjiga o Makabejcima 9, 4)
Ali Svevid, Gospodin Bog Izraelov, udari ga neizljeèivom i nevidljivom bolešæu. Èim je izgovorio onu rijeè, spopade ga u crijevima nesnosna bol i strašne muke u utrobi. (Druga knjiga o Makabejcima 9, 5)
Tako je bilo baš i pravo, jer on je utrobama drugih zadao mnoge i neèuvene muke. (Druga knjiga o Makabejcima 9, 6)
On se ipak svoga divljaštva nije okanio, nego nadut od oholosti i rigajuæi plamen gnjeva na Židove, zapovjedi da se ubrza vožnja. Tada ispade iz kola u trku, koja su odštropotala dalje, a on u nesretnu padu poišèaši sve udove na tijelu. (Druga knjiga o Makabejcima 9, 7)