Löydetty 18870 Tulokset: Dã
Job joj odgovori: "Brbljaš kao luðakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama. (Knjiga o Jobu 2, 10)
U to èuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odluèiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti. (Knjiga o Jobu 2, 11)
A kad su izdaleka upravili oèi na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plaè; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi. (Knjiga o Jobu 2, 12)
Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noæi. Nijedan mu ne progovori ni rijeèi, jer vidješe da je velika njegova bol. (Knjiga o Jobu 2, 13)
Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; (Knjiga o Jobu 3, 1)
"O, ne bilo dana kad sam se rodio i noæi što javi: 'Zaèeo se djeèak!' (Knjiga o Jobu 3, 3)
U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunèeva ne svijetlila mu više! (Knjiga o Jobu 3, 4)
O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci! (Knjiga o Jobu 3, 6)
Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri! (Knjiga o Jobu 3, 8)
Pomrèale zvijezde njezina svanuæa, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeða ne gledala nigda! (Knjiga o Jobu 3, 9)
Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih oèiju! (Knjiga o Jobu 3, 10)
Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeæ' iz utrobe? (Knjiga o Jobu 3, 11)