Löydetty 18870 Tulokset: Dã
Židovi, dakle, udariše maèem po svim svojim neprijateljima, sasjekoše ih i zatrše; sa svojim mrziteljima postupiše kako im se htjelo. (Estera 9, 5)
pogubiše Paršandatu, Dalfona, Aspatu, (Estera 9, 7)
Poratu, Adaliju, Aridatu, (Estera 9, 8)
Parmaštu, Arisaja, Aridaja, Jezatu (Estera 9, 9)
i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja Židova. Ali se ne pojagmiše za plijenom. (Estera 9, 10)
Toga istog dana, doznavši za broj ubijenih u tvrðavi Suzi, (Estera 9, 11)
kralj reèe kraljici Esteri: "U tvrðavi Suzi Židovi su smaknuli i uništili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Što su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit æe uslišana! Koja je tvoja želja? Bit æe ispunjena!" (Estera 9, 12)
"Ako je kralju po volji," reèe Estera, "neka se Židovima koji žive u Suzi dopusti još sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesi deset Hamanovih sinova." (Estera 9, 13)
Kralj naredi da se tako uèini: zakon bi u Suzi proglašen i deset Hamanovih sinova obješeno. (Estera 9, 14)
Tako se Židovi Suze sakupiše i èetrnaestoga dana mjeseca Adara pa pobiše u Suzi još tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. (Estera 9, 15)
Ostali Židovi, oni koji su živjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupiše se da brane svoje živote i mir od neprijatelja: pobiše sedamdeset i pet tisuæa dušmana. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. Bio je trinaesti dan mjeseca Adara. (Estera 9, 16)
Èetrnaestoga dana Židovi su mirovali: to bijaše dan gozbe i veselja. (Estera 9, 17)