Löydetty 18870 Tulokset: Dã
Doživio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: "Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i veæ sam blizu da se odijelim od života. (Tobija 14, 3)
Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da æe se sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit æe razrušena, a u Mediji bit æe mir za neko vrijeme; naša braæa koja se još nalaze u domovini bit æe razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem æe opustjeti, a Dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet æe i bit æe pust za neko vrijeme. (Tobija 14, 4)
Ali æe se Bog opet smilovati njima i vratit æe ih u njihovu zemlju; onda æe oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni odreðeno vrijeme. Poslije toga vratit æe se iz krajeva progonstva i podiæi Jeruzalem s velikim poèastima. I Dom Božji u njemu bit æe sazidan od nadasve vrijedne graðe za sva buduæa pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci: (Tobija 14, 5)
svi æe se narodi uistinu obratiti i bojat æe se Gospoda Boga i pokopat æe svoje idole; svi æe narodi blagoslivljati Gospoda. (Tobija 14, 6)
Onda æe narod njegov hvaliti Boga, a Gospod æe uzdiæi narod svoj i bit æe radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeæi milosrðe prema braæi svojoj. (Tobija 14, 7)
Ti pak drži zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. Èasno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi. (Tobija 14, 9)
Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda spašava." To rekavši, izdahnu. Bijaše mu sto pedeset i osam godina. Tobija mu priredi èastan ukop. (Tobija 14, 11)
Umrije u Ekbatani, u sto dvadeset i sedmoj godini života. Prije nego što je izdahnuo, doznao je za propast Ninive, koju razoriše Nabukodonozor i Asuer. Tako se prije smrti uzradova nad propašæu Ninive. (Tobija 14, 14)
Bilo je to dvanaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja Asiraca, koji vladaše u velikom gradu Ninivi. U to je vrijeme Arfaksad vladao nad Medijcima u Ekbatani. (Judita 1, 1)
On sagradi naokolo Ekbatane zidove od tesana i èetverouglasta kamena, široka tri lakta i dugaèka šest lakata; podigao je bedeme sedamdeset lakata u visinu i pedeset lakata u širinu. (Judita 1, 2)
Vrata koja bijaše napravio uzdizahu se sedamdeset lakata u visinu, a široka bijahu èetrdeset lakata, kako bi mogla kroz njih izaæi golema vojska s povorkom pješaka. (Judita 1, 4)
Uza nj se svrstaše svi oni koji su obitavali u planinskim predjelima, svi oni koji su prebivali do obala Eufrata, Tigrisa i Hidaspa, a tako i stanovnici ravnice Arioha, kralja elimskoga: mnogo je dakle bilo ljudstva koje se poredalo u redove naroda keleudskog. (Judita 1, 6)