Löydetty 18870 Tulokset: Dã
Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviæu Joašu. (Prva knjiga o kraljevima 22, 26)
Mihej reèe: "Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene." I nadoda: "Èujte, svi puci!" (Prva knjiga o kraljevima 22, 28)
Izraelski kralj reèe Jošafatu: "Ja æu se preobuæi i onda uæi u boj, ali ti ostani u svojoj odjeæi!" Izraelski se kralj preobuèe i poðe u boj. (Prva knjiga o kraljevima 22, 30)
Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!" (Prva knjiga o kraljevima 22, 31)
Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika. (Prva knjiga o kraljevima 22, 32)
A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega. (Prva knjiga o kraljevima 22, 33)
Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja izmeðu nabora pojasa i oklopa. Kralj reèe vozaèu: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro." (Prva knjiga o kraljevima 22, 34)
Boj je onoga dana bio sve žešæi, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A naveèer umrije. Krv se iz rane izlila u kola. (Prva knjiga o kraljevima 22, 35)
Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik. (Prva knjiga o kraljevima 22, 48)
Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera. (Prva knjiga o kraljevima 22, 49)
Tada Ahazja, sin Ahabov, reèe Jošafatu: "Neka moje sluge poðu s tvojim slugama na laðama." Ali Jošafat to ne prihvati. (Prva knjiga o kraljevima 22, 50)
Jošafat poèinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. (Prva knjiga o kraljevima 22, 51)